Lokacija Kičeva
Kičevo leži u središnjem dijelu Kičevske doline. Povoljno je zemljopisno i prometno mjesto i predstavlja važno raskrižje za četiri cestovna pravca: sjeverno kroz prolaz Straže prema Gostivar, Tetovo i dalje do Skoplja, južno preko Preseke do Ohrida i Struge, jugoistočno prema Demir Hisaru i Bitoli, a istočno kroz dolinu rijeci Treski prema Makedonskom Brodu, a odatle preko Barbarasa do prilepa.
Povijesno se spominje po prvi puta početkom 11. stoljeća (1018.) u povelji cara Vasilije II pod imenom Kicavis. U srednjem vijeku grad je bio važan vojni centar. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća počeo se razvijati kao trgovačko-obrtničko mjesto. Izgradnja ceste Skoplje-Kičevo-Ohrid 1919. godine pridonijela je jačanju svoje zanatsko-trgovačke funkcije.
Do kraja XIX stoljeća i početkom XX. Stoljeća grad je brojao oko 5.000 stanovnika, a nakon balkanskih ratova pao je na oko 1.000, a 2002. godine bilo je oko 30.000 stanovnika.
Ugospodarstvom dominira rudarstvo i industrija. Ključno za gospodarski razvoj Kičeva su prisustvo rudnih naslaga željeza i ne-metala u blizini grada i izgradnju željezničke pruge Skopje-Kičevo 1952. godine, kada je Kičevo postao važna teretna postaja u zapadnoj Makedoniji.
Tvrđava Kitino kale
Kitino Kale se zove specifično uzvišenje pored Kičevu. U određenim vremenskim razdobljima postojalo je glavno naselje, s dva reda čvrstih tvrđava i nekoliko kule. Jedna od kule još uvijek stoji, gdje je pronađen novac iz vremena Aleksandra Velikog i Justinijana. Folklorna legenda kaže da je u palači živjela Kita, jednu od sestara kralja Marka, nakon čega je Kale dobilo svoje ime. Danas je utvrda Kitino Kale arheološko nalazište, a cijelo područje uređeno je parkom i ugodno je mjesto za rekreaciju i druženje.
Crkva Sv. Petar i Pavao
Prvi kršćanski svetišta u Kičevu spominju se u 5. i 6. stoljeću. Ranije su se u Kičevu nalazile tri crkve, koje su tijekom osmanske vladavine uništene. Crkva Sv. Petra i Pavao izgrađeni su na temeljima starijeg objekta 1907. godine i posvećeni 1917. godine. Godine 1943. sagrađen je zvonik.
Samostan Blagovještenje Presvetoj Bogorodici-Prečista
Samostan je posvećen Blagovještenju, a opći je naziv Prečista (od blagdana uvođenja Bogorodice u hramu). Izgrađen je 1316. godine. Nalazi se u blizini Kičeva, na planini Cocan, na nadmorskoj visini od 920 metara. Nekada se zvao Krninski samostan, prema selu Krnino, koji je postojao u njegovoj blizini do XIX stoljeća. Danas je S. Bogorodica Prečista ženski samostan.
Godine 1558. samostan je spaljen do temelju, a redovnici su se uspjeli spasiti kroz podzemne tunele. Godine 1848. Bile su spaljene sve knjige koje su bile trenutno tamo, po nalogu debarsko-grčkog metropolita Meletija, ali unatoč tome, usluga i dalje se održavala u slovenskom jeziku.
Današnja crkva datira iz 1850. godine. Na novim veličanstvenim hramom su radile mijačke majstore iz skupine Dičo zografa, koji je nazočio svetište, a njegov sin Avram, trideset godina kasnije, doradio freske. Vrijednost lijepe ikonostase, kao i crkvene knjige, među kojima je četvoroevanđelje iz 14. stoljeća i Psalter iz 15. stoljeća. U crkvi je izvor svete vode, posvećen sv. Bogorodici.
Više informacija na oficijalnoj strani grada.